Brač izvan razglednica: Kako stvarno izgleda život na otoku?
Ljudi koji, došavši sa svih strana svijeta, posjete Brač ljeti, upoznaju i pamte samo onaj Brač na kojem se navečer vidi do devet i pol, na kojem su pune prekrasne plaže, a gdjegod se okreneš, sa zvučnika sviraju ljetni hitovi.
Pije se koktel s dugom slamkom iz „bocuna” (staklenog vrča). Sve je puno života, sunce prži ali paše – ta ljeto je. Ipak, hlad ponekog tamarisa ili bora posve je ugodan. Svi su razdragani i veseli. Ta većina je štedjela kroz zimu kako bi sada uživala, i zato i uživa u svom godišnjem odmoru.
Taj Brač možemo nazvati „Brač s razglednica”. Ali lagali bismo kada bismo rekli da je to Brač. Ili da je samo to Brač.
Život na Braču zimi: Između bure, tišine i zatvorenih škura
Život se na Braču odvija kroz čitavu godinu i zima ima svoje draži za one koji vole život na otoku. Zimske praznine su česte. Ne računajući blagdane, ostatak dana na otoku zna biti pun tišine.
Kad krene kiša ili bura, zatvore se škure i ljudi se druže u malim, često zadimljenim prostorijama te pronalaze zadovoljstvo u malim veseljima, propuštajući shvatiti da je život na otoku gotovo blokiran, posebno kad ne mogu voziti trajekti.
Ima i onih koji samuju. Iza zatvorenih prozora pronalaze zabavu u knjigama, televizijskom programu, radiju (da, još uvijek ima i takvih) ili, zaplovivši dalekim i otvorenim morem interneta, zaboravljaju da je vani nevrijeme i da je s otoka nemoguće otići.
Kakva je klima na Braču?
Netko više voli luda i topla ljeta, netko više samotnu i hladnu zimu, ali jedno bez drugog ne ide. Brač je smješten u umjerenom klimatskom pojasu, tako da ni ljeta ni zime nisu posve ekstremne, iako se znaju dogoditi iznimke.
Brač je i ljeto i zima – otok sam po sebi kao neka bajka...
Bračka poezija i duh otoka
Nastavit ćemo, kako i priliči, riječima naše drage bračke poetese Neve Kežić:
„...Braška san - pa ča onda / Nemore me ukrest niko / Nosin timbar moga škoja / Na srid lica - u očiman / Grintu mora u njidriman / I neveru u ričiman / Nosin jubav zaprpanu / Duboko u mojen tilu / Nosin pismu vitra, dažja / Pokupjenu s neba, poja / Ča mi bubnji kroz krv vrilu.”
I završiti riječima dragog nam Bračanina, doktora Petra Šimunovića:
„Brač se nerado otkriva površnim došljacima bez ćutila za izborane škrape, dolove, bezdane jame u kršu s golubovima po rubovima; nezainteresiranim za njegove lokve, nepregledne terasaste pristranke, osamljene crkvice po vršinama, za grč masline i tugu čempresa nad kamenim grobovima.
Kako zavoljeti taj kameni krajolik i te ljude bez svjesnog napora da u kamenu tog složenog mozaika ne osjetimo putenost Rendićevih mramora zamišljenih vila po grobištima, jesensku tugu Tina Ujevića i ljetni zanos Nazorov koji u cvrčanju cvrčaka raspoznaje vječnu melodiju svoga otoka…“
By Dominis
