Zašto je mir luksuz koji cijenimo tek kad ga izgubimo?
„Mir nije odsutnost rata; to je vrlina, stanje uma, dispozicija za blagonaklonost, povjerenje i pravdu.” Reći će Baruch Spinoza, a ja ću dodati kako je mir i luksuz koji se danas nedovoljno cijeni. Toga su posebno svjesni svi koji su doživjeli rat.
Dulce bellum inexpertis: Tko zapravo priziva sukobe?
Jer: „Dulce bellum inexpertis.” — odnosno: „Rat je sladak onima koji ga nisu iskusili.”
Tu je misao zapisao antički pjesnik Pindar, a posebno ju je popularizirao Erasmus Rotendamski u 16. stoljeću. Promatrajući stvarnost i ljudsku prirodu, zaključio je kako oni bez iskustva rata često olako govore o sukobima, huškaju na rat i srljaju u nasilje, dok se veterani i ljudi koji su rat doživjeli klone čak i same ideje rata.
Uistinu, čovjek često nije svjestan koliko mir vrijedi dok ga ne izgubi. Jednako tako, malo tko može razumjeti koliko je rat odvratan dok ga osobno ne doživi.
Ludost apsolutne moći: Tko odlučuje o životu i smrti?
Zato se nameće pitanje: kako je moguće da jedan čovjek poželi rat i u njega uvuče ljude koji ga ne žele? Kako je moguće da pojedinac odlučuje o životu i smrti tisuća, a ponekad i milijuna ljudi?
Potpuna je ludost toliku moć prepustiti jednom čovjeku. Ovdje se ne odlučuje o carinama, porezima ili zakonima, nego o onome najvrjednijem — ljudskim životima. Svaki život vrijedi jednako i nijedno društvo ne zaslužuje nestati, baš kao što ni jedan pojedinac ne zaslužuje umrijeti zbog tuđih odluka.
No rat ne bira žrtve. Šrapneli, bombe, dronovi i rakete, kada jednom polete, ne razlikuju vojnike od civila. Često upravo nedužni civili postaju najveće žrtve. Odgovornost pritom nosi onaj koji izdaje naredbe i pokreće mehanizam uništenja.
Kada će ratovi zapravo prestati?
Čak je i vojnik koji izvršava naredbe djelomično oslobođen odgovornosti, premda ne u potpunosti. Mnogi će se složiti kako će ratovi prestati tek onda kada ljudi odbiju sudjelovati u njima. Upravo zato politici treba ograničiti mogućnost pokretanja ratova.
„Mir je uvijek prekrasan.” — rekao je Walt Whitman, čovjek koji je prošao rat i svjedočio njegovim strahotama.
Zato naučimo cijeniti mir kako bismo u ključnim trenucima znali izbjeći rat. To je moj „Ultima ratio.” — posljednji argument.
By Dominis
