Nagrade i recenzije
NAGRADE:
2019. Natječaj Stjepan Kranjčić - Natječaj Hrvatskog duhovnog književnog stvaralaštva
2. nagrada u kategoriji eseja: Nikola Dominis (Postira): Odnos sreće i siromaštva u duhovnom pogledu sv. Franje Asiškoga
Obrazloženje: Sv. Franjo neiscrpan je primjer i uzor evanđeoskoga poimanja ljubavi, ali i sreće. On koji je imao sve uvjete za sve moguće zemaljske sreće, potpuno se kao siromah naravnim dobrima predaju Kristu, kao izvoru vječne sreće. Autor je uspjelo tu veliku priču utkao u biblijski kontekst, pazeći da umjetnički diskurs ne bude nadvladan od znanstvenog.
2020. Natječaj Stjepan Kranjčić - Natječaj Hrvatskog duhovnog književnog stvaralaštva
1. nagrada u kategoriji eseja: Nikola Dominis (Postira): Pitanje zdravlja u Knjizi Sirahovoj
Obrazloženje: Izazovni Sirah, mudar i bogobojazan, prelio se kao nadahnuće u ovaj esej, spretno utkan u vrijeme nove nepoznate pohare. Misli o krhkosti i prolaznosti i, s druge strane, Božjoj stalnosti i vječnosti – kontrast je koji autor sretno smiruje i spaja u Kristu, našem supatniku i jedinom liječniku svih naših boli.
RECENZIJE:
Za zbirku poezije U svijetu male braće:
Čitajući mnoge pjesme zbirke Nikole Dominisa U svijetu male braće, lako bismo mogli pomisliti kako je taj mladi pjesnik pravi pravcati Kotarac. Nije! On to i izričito kaže. Njegov zavičaj je kao i Nazorov. Ta otočka „biljčica“ izvrsno se ukorijenila u Ravne kotare. Opčaran je njihovom ljepotom, radinošću, vedrinom, toplinom tih ljudi, poviješću toga kraja, njegovih znamenitih ljudi i njihovih djela. Ne pravi razlike između toga kraja i svojeg zavičaja. Otkud mu zaljubljenost u Ravne kotare? Saznao sam: Na prekretnici svojega života, pun mladenačkoga franjevačkog zanosa, relacija Visovac – Benkovac neizbrisivo je obilježila djelić njegova života. Naime, s Visovca je dolazio u Benkovac da završi 4. razred srednje škole da bi mogao studirati teologiju. Njegov stariji subrat, urednik Ravnokotarskog cvita fra Stipe Nimac bio mu je animator, vodič, mentor, poticatelj i napokon – mecena. Na neki je način naručio ovu zbirku pjesama kako bi obogatio biblioteku „Ravnokotarski cvit“. Pokazalo se, bio je to dobar, plodan potez.
Premda je ravnokotarska tematika dominantna, mladi se pjesnik ne da prikovati za Ravne kotare. Taj mladi hrvatski čovjek ljubi svoj zavičaj, svoju Domovinu i cijeli svijet, cijeli svemir i njegova Tvorca, komu želi posvetiti svoj život. Svoju sreću, svoj zanos, svoje oduševljenje Kristom htio bi podijeliti s cijelim svijetom. On sanja „o svijetu ljubavi, o domovini u kojoj nitko ne mrzi, o izmirenim ljudima, braći i sestrama, o sretnoj djeci i veselim majkama“. (pjesma Moj dom) Njegove su ruke sklopljene „nad starom Hrvatskom zemljom“ i „nad /cijelim/ ovim svijetom“ da sve bude Rajska zemlja. (pjesma Rajska zemlja)
Zbirka je tematski vrlo raznolika. Ima u njoj vrlo lijepih misli, zapažanja, razmišljanja, preporuka, želja, snova. Sve ono najbolje htio bi podijeliti sa svima. Cijela Zemlja je posvećena Kristom, njegovim rođenjem, hodom, životom, žrtvom, ukopom i uskrsnućem. Zato poziva da svakom kutku pristupamo s poštovanjem „jer sveto je to tlo.“ (pjesma Sveto tlo)
Mnoge su pjesme vrlo izbrušene, pjesnički dotjerane. Nisu sve u rimi, neke su gotovo u prozi.
Duljina stiha je također raznolika. Oblik je nekako uvjetovan sadržajem.
Za Bračane kažu da su škrti. Ovaj mladi pjesnik nije škrt. On bi sve najbolje podijelio sa svima. I u tom vidi bogatstvo, „jer bogat je onaj kom bogata je duša.“ (pjesma Bogati siromah)
U pjesmi Od kralja Zvonimira, Šubića pa sve do danas pjeva:
„i nitko ne može
uništiti snove dječaka
što ih sanja,
nevin, svet i iskren.
Ne, nitko ne može uništiti snove
o boljem svijetu,
snove što ih sanja
u zemlji maslina i bajama,
u zemlji što odiše nježnim mirisom
procvjetalog smilja.“
Od srca želim tom mladom čovjeku da i dalje sanja o ljepšoj domovini, ljepšem svijetu, da uvijek bude „nevin, svet i iskren“ i da bogatstvo svojega duha dijeli s braćom ljudima.
Zbirka se svojom tematikom, posebno svojom završnom pjesmom izvrsno uklapa u biblioteku „Ravnokotarski cvit“.
Stoga je zdušno preporučujem za tisak.
U Zadru, 18. siječnja 2017.
Mile Mamić, sveuč. prof. u miru
Nema komentara