Jednog ću dana samo leći pod drvo i mirno, nepomično, tiho
sanjati... Neće više biti zlih ni dobrih, ni prijatelja ni neprijatelja, svi će
oni nestati. Jednog ću dana samo leći pod drvo i osmjehnuti se zemlji, svijetu,
ljudima. Prošao sam pored vas dok mi je srce kucalo, a vi ste tražili moje
greške, možda bi ste se obogatili da ste poslušali bez predrasuda. Moje riječi
tumačili ste kako vam drago, možda će te i dalje činiti tako, ali moja poezija,
nijedna riječ nije upućena u mržnji, i tako, već sam pobijedio.
Nije čovjek skup pogrešaka i uspjeha, čovjek je konstanta i definiraju ga dostojanstvo i moralni izbori. Kad to kažem jednostavno dajem definiciju života: dostojanstvo svakog čovjeka je neotuđivo, a moralni izbori čine ga dobrom ili zlom osobom. Osvetoljubivost, mržnja, ratobornost nek su kod tuđina ja radije biram mir. Sve se jednog dana smiri, sve utihne, ne želim da me se sjećaju s težinom u prsima već da moje riječi upale iskre duha u ljudima, da ih probude iz letargične zbilje – da puste suzu nakon mnogih godina, da se nasmiju, ponovno čuju svoje srce. Promijenit ću svoj usud svojom voljom, svojim sanjarenjem i željom da nešto učinim drugačije. Cinizam nije moja furka, banalnost nije moj fah, ako želite znati nešto o meni čitajte ono što ja stvaram, sva tumačenja su suvišna. Želim proniknuti u srž života, a za to mi ne trebaju predmeti za kojima svijet žudi, potreban mi je trenutak promišljanja i iskra inspiracije. Počeo sam shvaćati da mi raspoloženje ne mogu pokvariti loši ljudi, oni mi samo pokažu koliko sam napredovao. Život mi je darovan, živjeti je jedini luksuz, sve ostalo su samo možda slatke ali uglavnom suvišne želje.
By Dominis
