Ljudi i politika _ By Dominis

 

Čovjek jest društveno (političko) biće ali nije sve politika!

Ovaj moj tekst npr. ne pretendira biti politički tekst već filozofski pogled na političku sadašnjost.

Kako bi rekao Winston Churchill: „Demokracija je najlošija forma države ukoliko izuzmemo sve ostale.” On tu pogađa bit i smatram da je potpuno u pravu glede toga da se demokracija i njen gospodarski sustav (kapitalizam) moraju nastaviti razvijati.

Ne bi smjeli biti zadovoljni stanjem koje je takvo kakvo je, već težiti savršenijem. Kako će svi zdravi ljudi reći – želim rasti i razvijati se.

Veliko se pitanje postavlja pred nas: Da li je država laž? I da li je sve što ima ukrala nama? Kako je tvrdio Nietzsche. Možemo se ozbiljno zapitati. Postavljena pitanja prekrivena su svilenom maramom demokracije u kojoj smo barem u teoriji svi isti – bolje reći, svi u istom „sosu”.

Demokracija se uzdiže kao savršen sustav, istina najbolji je do kojeg smo do sad došli, no daleko od savršenstva.

U demokratskoj državi svi su kao isti pred zakonom no reći će još stari Tacit: „Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.” Zašto? Jer su nužni, dobrim ljudima ne treba zakon, oni bi i bez zakona živjeli sasvim dobro.

Pa ću pokušati poentirati riječima Adolfa Suáreza: „Za stvaranje demokracije važno je ostaviti na miru pepeo prošlosti i okrenuti se zidanju temelja budućnosti.” Još uvijek smo na početku, kao da ništa još nismo učinili.

Mnogim demokratskim zemljama vlada se autokratski, sustave istinskih demokracija (skandinavske zemlje) počinje urušavati sama demokracija, demokracija visi nad njima poput omče koja se steže. Pitanje je – odustati od demokracije kakvu poznajemo ili je zadržati i dalje raditi na njoj, razvijati je ali ne u pravcima liberalnih sloboda koje su minorno pitanje u usporedbi s migracijama i rastućim nasiljem, posebno u Americi gdje su ta dva pitanja sasvim, sasvim loše riješena.

Koliko daleko demokracija može ići, a da ostane demokracija? Jer svi su ljudi jednaki u pravu i dužnostima, ali nisu svi dobri, bez obzira o naciji, vjeri, rasi. Svugdje ima i dobrih i loših ljudi.

Na kraju priče o svakoj državi, o demokraciji, ili bilo kojem političkom sustavu dolazim do središta, a smatram, to je čovjekovo srce. Ne ono imaginarno iz neke od inih poetskih ostvarenja, ne ni ono stvarno što pumpa krv u prsima, već srce koje predstavlja emociju, osjeća tuđu patnju, želi pomoći i stvara iz dana u dan, iz sata u sat bolji svijet.

I završiti ću genijalnim Bosmansom: „Mir, radost, sreća u svijetu – to nije stvar razuma, to je stvar srca. Prva zadaća svakog čovjeka jest: kultura srca.”

By Dominis