Toliko je patnje u ljudskim stvorenjima da se čovjek upita: Bože moj, zašto? Zašto slabi moraju podnositi ugnjetavanje, zašto nedužni ginu? Ali Bog može i zlo preokrenuti u dobro. Nije svaki događaj, koji je u našim očima velika nezaslužena patnja ili tragedija, zlo. Tko zbilja vjeruje, u perspektivi vječnog života pronalazi utjehu i konačnu pravdu.
Toliko je na svijetu potencijala u dobru, a Bog mora stalno gledati zlo i opraštati našu bijedu.
Sv. Augustin će ustvrditi da je zlo protivno naravi, ono joj šteti, razara je i čini da bude ono što u biti nije – da bude „zla”. No istina je da ne postoji zlo počelo.
Ako je sada netko zao možda će jednog dana postati dobar.
Augustin će govoriti o, kako će neki to kasnije nazvati, ontološkom optimizmu. Sve stvoreno – narav ili biće – u sebi je dobro. Narušavanje tog dobra on naziva zlom, ali to ne mijenja ni narav ni biće koja su uvijek dobro.
Biće u sebi čisto je od zla. Razaranje bića uskraćuje mu izvornu savršenost, ali mu je ne oduzima i biće joj se uvijek može vratiti.
Zla volja, koju nitko ne stvara, koja nam u našoj slobodi stoji kao jedan od izbora. Protivna naravi i svemu što jesmo događa se kad se odbaci savršeno, onoga koji je vrhovno dobro i prihvatimo ono što manje jest – tu je korijen zla svake volje.
Augustin u neku ruku uzima poniznost kao zaštitu od zle volje. Tj. zla volja nastaje kad čovjek sebe stavi ispred Boga (oholost je korijen svih zala), a to možemo izbjeći poniznošću.
Zlo u čovjeku i patnja koju uzrokuje čovjek drugom čovjeku ne bi postojali da ih čovjek sam ne izabere.
Slobodnom voljom biramo dobro ili zlo, dobro je za pohvalu, a za zlo snosimo sami punu odgovornost i kaznu.
Svrha slobodne volje je da možemo birati dobro. Usrećiti Boga, čovjeka kojem činimo dobro i sebe, jer čovjek je sretan kad živi kreposno.
U mraku i maleno svijetlo znači vidjeti put.
Malena zrnca dobrote nek osvijetle svijet oko tebe i uvidjet ćeš da Bog može sve promijeniti, ali prije toga se čovjek mora promijeniti.
Bog stvara putove koji se ne poklapaju s našim logikama, ali Logos je viši od logike.
Bog ne tjera, ne vuče i ne prisiljava, jednostavno ti nudi dobrotu koju možeš izabrati, kojoj se možeš vratiti. Ti si najveće dobro u Božjim očima.
Savršenstvo nije samo Božja osobina – ono je ideal kojem treba težiti.
Bog je dao maksime, a mi smo oni koji ih u životu svjedočimo.
Svijet je strašan, bez ikakvih izgleda i tama se nad njim trajno nadvila ukoliko ponestane nade u konačnu pravdu.
O Bože otaca naših Bože Abrahamov, Izakov i Jakovljev nađi u nama, u dubini naših duša, riječi koje mogu pomicati granice i graditi mostove, rušiti visoke zidove i razderati sve žilet žice, - i djela koja osvajaju srca.
Mi smo samo ljudi, nesavršeni i manjkavi, pokaži nam da ipak nismo daleko od Kraljevstva - pravednosti, mira i radosti u Duhu Svetome.
Daj mi nadu da je naša savršenost samo korak daleko – za samo jednu odluku udaljeno.
Povedi nas u svijet dobra, gdje će ljubav, pravda, dobrota i milosrđe biti temeljni zakon.
By Dominis
