Kako je jedna ideja promijenila svijet - Nastanak interneta i njegovo korištenje u politici
Sve je započelo u listopadu 1969. kad je student Charley Kline, sa sveučilišta u Los Angeles-u u Kaliforniji (UCLA), poslao jednostavan „paket“ računalu koje se nalazilo na Stanforskom institutu za istraživanja oko 480 km sjeverno. Internet je ustvari velika računalna mreža koja povezuje male mreže (njih oko 45000) međusobno. Tim Berners-Lee, osnivač WWW konzorcija, ovako je opisao internet: „To je pomalo poput razglednice s jednostavnom adresom na njemu. Ako postavite ispravnu adresu na paket i date ga bilo kojem računalu koje je povezano kao dio mreže, svako računalo će shvatiti kojom će ga linijom poslati na određenu destinaciju. To je ono što Internet radi. On isporučuje pakete – u trenutku bilo gdje u svijetu.“¹
Shvativši važnost razvijanja ovog projekta rad na njemu preuzima Američko ministarstvo obrane. Nazvano ARPANET po znanstveno-istraživačkom timu ARPA (engl. Advanced Research Projects Agency) koji ga je razvio. Ta mreža je povezivala više američkih sveučilišta. 1971. oko 30-ak sveučilišta je uključeno u mrežu a 72. je svjetlo dana ugledala prva aplikacija za slanje elektroničke pošte, a osmislio ju je računalni znanstvenik Ray Tomlinson. 1984. godine umreženo je bilo oko 1000 računala. Iste godine je u mrežu uključena prva vanjska institucija i slijedio je rapidni rast broja korisnika mreže. 1987. taj broj je prešao 10 000, a 1989. 100 000. Iste godine prof. Tim Berners-Lee predstavio je novi sustav koji je koristio poveznice i user-friendly grafičko sučelje. Broj korisnika nastavlja rasti tako da danas internet koristi 75% svjetske populacije.
Budućnost i potencijal razvoja interneta
Još ću se osvrnuti na mogući razvoj interneta. Premda Internet danas nije jedini izvor informacija, a vjerojatno nikada neće ni biti, on ima izvanredne mogućnosti da postane sve utjecajniji. Razvoj interneta može doseći neslućene razine, sve do ukidanja npr. politike kakvu poznajemo, ukidanja sve administracije, novca, sve to jednom može postati virtualno, možemo se čak izraziti da već ima tendenciju postati virtualno.
Društvene mreže čine čuda na području društvene kohezije, svijet postaje sve manji, ljudi sve dostupniji. Čitav jedan svijet nosimo u džepu, jesmo li toga svjesni? Da li ste svjesni da je vama u ovom sadašnjem trenutku dostupno više podataka koje možete saznati nego ih je saznalo čitavo čovječanstvo zajedno od početka povijesti do razvoja interneta. Tu je sakupljeno gotovo svo znanje svijeta, makar u mnogim slučajevima površno svejedno je Internet najveća baza podataka koja je ikada postojala i vjerojatno će to i ostati. Tu je nevjerojatno mnoštvo raznolikih mogućnosti, mnoštvo korisnih stvari, no iznimno ga je važno, dapače neophodno, koristiti na ispravan način.
Noam Chomsky je u knjizi Sustavi moći iznio zanimljivu priču kako ga mnogi mladi kontaktiraju. Uglavnom su to mailovi tipa – „Ne sviđa mi se smjer u kojem se razvija svijet. (…) Što da učinim?“ – i slično. On odgovara kako nema općenitog odgovora, ima puno faktora koji utječu „ali vjerojatno ste – veli – u određenoj mjeri povlašteni. Jer mi inače ne biste pisali posredstvom interneta. To već znači da su vam pružene mnoge mogućnosti.“² Prosječan čovjek nije ni svjestan koliko daleko danas sežu mogućnosti interneta.
Kad vidimo podatke o broju korisnika postati će nam jasnije kolika je njegova moć. A moramo uzeti i u obzir i to da je Internet, za razliku od drugih medija sada već stalno 24/7 uz čovjeka. Tome u prilog ide činjenica da je u 2016. godini broj korisnika mobilnog interneta prestigao broj korisnika koji se na internet spajaju preko računala. 2026. udio korisnika interneta preko mobitela je 65% sveukupnih korisnika.
Statistika i rast broja korisnika interneta
Pregled rasta broja korisnika interneta od nastanka do danas:
| Godina | Broj korisnika / Računala |
| 1969. | 4 |
| 1971. | 30 |
| 1987. | 10 000 |
| 1989. | 100 000 |
| 1991. | 33 zemlje s 700 000 računala |
| 1992. | 49 zemalja s 1 200 000 računala |
| 1993. | 59 zemalja s 2 000 000 računala |
| 2000. | oko 400 000 000 korisnika |
| 2010. | oko 2 000 000 000 |
| 2018. | oko 4 150 000 000 tj. 54,4% svjetskog stanovništva |
| 2025. | 6 000 000 000 ljudi na svijetu ima pristup i koristi internet |
U Hrvatsku je internet došao 17. studenog 1992., CARNet, a povezivao je svega nekoliko sveučilišta da bi 25 god. kasnije, sredinom 2017. Hrvatska brojila oko 3 130 000 korisnika što je 74% stanovništva.³
A 2026. 3 300 000 ljudi u Hrvatskoj, ili u postotcima - 87% stanovništva, koristi internet.
Internet, politika i digitalna-direktna demokracija
Koliku je revoluciju donijelo masovno korištenje interneta još ne možemo realno sagledati. Globalna mreža sada je dio života gotovo svakog stanovnika na planeti. Internet je veoma, veoma moćan izum. Pomogao nam je da saznamo gotovo sve bitno što se dogodilo ili se događa i u najudaljenijim krajevima.
Internet ima moć, predlažem da ga koristimo na pozitivan način. Internet nam može pomoći i u politici. Tako sam poslao Program stranci Fokus, oni mi zvuče kao najotvorenijima za digitalizaciju države. U HR nažalost ne postoji tech-first stranaka ali u nekim državama imaju zapaženu ulogu.
Ovo su ideje za jedan novi, pravedniji sustav utemeljen na tehnologiji i direktnoj demokraciji. Na svega jednoj i pol stranici ali se nadam da će netko prepoznati ideju i da će uvidjeti perspektivu digitalne-direktne demokracije. Uvjeren sam da tko prvi pokuša ostvariti digitalnu-direktnu demokraciju, drugi mandat će imati bar 90% zastupnika u parlamentu.
PROGRAM
Tehnologija nije cilj, nego alat.
Efikasnija država - Sve što može biti online mora biti online - Estonski model.
Sudjelovanje masa u radu stranke u saboru kroz online referendume - Digitalno-direktna demokracija.
Brži ekonomski rast baziran na „high-value” ekonomiju.
Školski kurikulum za budućnost.
Digitalna država i zakonodavstvo
100% javnih usluga dostupno digitalno (rođenje djeteta, porezi, dozvole…).
„Once-only” princip (država ne smije tražiti isti podatak dvaput).
AI asistenti u svakoj javnoj upravi (24/7 usluge) od svake općine pa do same vlade.
Rezultat: manje čekanja, manje korupcije, niži troškovi države.
Zakonodavstvo:
„Regulatory sandbox” (testiranje novih tehnologija bez birokracije).
Privremeni zakoni (sunset clauses) koji se automatski revidiraju.
Tech-savjetodavna tijela uz parlament.
Većinu zakona donosi sam narod na digitalnim referendumima.
Obavezna evaluacija svih zakona, mjera i politika kroz statističke podatke. (Bez podataka ne donose se odluke.)
Otvoreni državni podaci (osim osjetljivih).
AI analiza za javne politike.
Transparentni dashboardi (građani vide rezultate kojima su sami pridonijeli kroz glasanje na referendumima).
Digitalno-direktna demokracija (najvažniji dio programa)
Sigurno online glasanje (uz fizičku alternativu za izbore ne i za referendume koji bi bili gotovo svakodnevni).
Referendumi na zahtjev građana s manjim brojem „potpisa” (digitalnih zahtjeva) te referendumi o svim bitnim zakonima tako da zbilja narod vlada, a politika je oslobođena odgovornosti i diže ruke po rezultatima referenduma. (Ako je npr. 40% glasača za, a 60% protiv tada 40% zastupnika iz stranke glasuje za, a 60% protiv).
Stalne digitalne javne konzultacije otvorene za sve upite građana.
Uvođenje „liquid democracy” (možeš delegirati svoj glas stručnjaku).
Potrebne zaštite: open-source sustavi, kriptografska verifikacija glasova, neovisni nadzor.
Ekonomija
Fokus je na „high-value” ekonomiji.
Porezne olakšice za startupove (0–5 godina).
Državni fond za rizični kapital (co-investment).
Poticanje AI i deep tech industrije.
Pojednostavljenje otvaranja i zatvaranja firmi (24h).
Regulacija koja potiče, a ne da guši inovacije.
Programi prekvalifikacije zbog automatizacije.
Obrazovanje
Programiranje i digitalna pismenost već od vrtića i osnovne škole.
Kritičko razmišljanje.
Financijska pismenost.
Socijalne vještine.
Empatija.
Poduzetništvo.
Više praktičnog rada, manje bubanja. (Djeca nisu skladišta nego žeravica koju treba raspiriti.).
Cjeloživotno učenje (državni vaučeri za edukaciju već postoje ali krenuti još radikalnije.).
Izvori i reference:
¹ Ricco Villanueva Siasoco, From a simple 300-mile transmission to a global network in cyberspace, https://www.infoplease.com/history-internet
² Noam Chomsky, Sustavi Moći, (razgovor vodio David Barsamian), Ljevak, Zagreb, 2013., str. 153
³ Podaci s www.internetworldstats.com
