Nisam antisemit, dapače, poklonit ću se pred žrtvom Židovskog naroda u drugom svjetskom ratu. Ali pogledaj taj narod danas.
Volim Izrael Petoknjižja, u osvit ljudskog razuma taj narod je prepoznao činjenicu da je Bog biće vrijedno svake slave.
Volim Izrael početaka, djetinjstvo tok naroda što iz pastirskih skromnih ljudi podiže velike i moćne ljude.
Volim Abrahamov Izrael, obećanje naroda većeg od broja zvijezda na nebu koji će prihvatiti Abrahama kao početak svoje vjere danas je ostvareno. Osim Židova dvije velike svjetske religije smatraju Abrahama praocem.
Volim Davidov Izrael, borben i pravedan. David je čovjek koji je griješio ali se znao i posuti pepelom.
Volim Salamonov mudar Izrael.
Volim Izrael svih tih proroka što nisu uvijek naviještali mir i blagostanje ali uvijek su umirali mučeničkim smrtima od ruku svojih.
Volim Tobitove savjete, hrabrost majke Makabejke...
Volim Izrael koji pati i hrabro trpi, ne Izrael moći, ne Izrael osvete, ta Božja je osveta.
Volim Izrael koji živi po Dekalogu.
Volim Izrael koji je prešao preko Crvenog mora i porazio moćni Egipat, ali ne svojom snagom već svojom vjerom.
Zbilja volim Mojsijev Izrael.
Volim Izrael koji se brani, ne onaj koji napada, vrši agresiju i genocid nad drugima i „drugačijima”.
Volim Izrael kakav je bio, a volim i one pravedne u njemu danas, one što staju nasuprot sili svoje vojske i predsjednika, i poput Davida hrabro izlaze na bojište da bi ih prozvali neprijateljima svoga naroda i antisemitima, a oni samo žele da Izrael bude Izrael ne predsjednikov Izrael već Izrael pravednog Boga. Da bude opet Izrael koji poznaje strašnu Jobovu priču i u njoj shvaća da sve žrtve kroz povijest Izraelskog naroda ne smiju donijeti mržnju već u poniznosti i po Božjem naumu mir i mnogostruki blagoslov.
Volim Izrael koji je vjerovao jednom Bogu, a ne ovaj predsjednikov koji vjeruje samo u silu svoje vojske i misli da će ga Bog blagosloviti.
Izraele, vrati se, poslušaj Izraele.
Svaki biblijski redak ti proturječi, zar ne vidiš, zar ne čuješ?
By Dominis
