„I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu.” (Lk 23, 46)
Friedrich Nietzsche će u Veseloj nauci reći: „Bog je mrtav!” („Gott ist tot!”) Što je pod tim mislio, da li je bio u pravu, tek treba razjasniti.
U knjizi Vesela nauka u odlomku „Luđak” (značajan je i naziv odlomka) lik sav izvan sebe trči na tržnicu i objavljuje svima tu sudbonosnu vijest: „Bog je mrtav. Bog ostaje mrtav. I mi smo ga ubili.” Istu temu Nietzsche razvija i u knjizi Tako je govorio Zaratustra.
Kad pogledamo Europu danas po pitanju vjere shvatiti ćemo da je Nietzsche prepoznao što se događa. Nije Bog umro, nego tradicionalna vjera (religija općenito) nestaje u modernom društvu.
Znanost i racionalizam, ubrzani tempo života, utrka za probitkom, zatupljivanje uz pomoć medija i mnoštvo drugih stvari koje su donijela moderna vremena odvlače ljude daleko od Boga. Kada Nietzsche govori o smrti Boga on govori o smrti osobnog Boga u čovjeku. Čak je i mnoštvo vjernika koji će reći da su kršćani ali zapravo ne žive po etičkim i moralnim načelima svoje vjere, u njima je Bog mrtav.
Ako je istinski, transcendentni Bog mrtav tko još može zabraniti nešto neetično, nemoralno, tko može s nekim autoritetom reći to je zlo (recimo: Ubojstvo je zlo! Ili: Ne ubij!). Ako je Bog mrtav postoji li objektivni smisao života uopće. Tu je vrlo lako kliznuti u očaj ili apsurd te u nihilizam.
Većina nevjernika uopće ne shvaća posljedice i opasnost koju krije ta odluka da je Bog za njih mrtav.
Iluzija je da čovjek sam može stvoriti vrijednosti, još je veća iluzija da će nadići samog sebe i postati nadčovjek. Čovjek će uvijek ostati čovjek, a Bog Bog.
Nietzsche ovu rečenicu nije napisao kao činjenicu nego kao opomenu o gubitku smisla modernog društva. Za njega je to bila zastrašujuća i upozoravajuća vijest.
Mnogi su koji će priznati, a mnogi i neće ali će u svojoj nutrini shvatiti da je Bog za njih mrtav. No nije to razlog za gubiti nadu, znate onu prispodobu o izgubljenom sinu? Kad je otišao, gostio se i rasuo sav imetak na žene i kafane pa shvatio da je vrijeme za povratak Ocu, a Otac odgovara u radosti: „Sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.” (Lk 15, 24) Ako Bog umre u nama ne umire samo On već i veliki dio nas s Njime. Reče otac: „Bijaše mrtav i oživje.” To je poziv milijunima ljudi, to je poziv na život!
Bog je jednom u povijesti zbilja umro, na križu. Ali činjenicu da je Bog kao transcendentno biće uvijek živ, neovisno koliko ga puta mi ubili, ili u kolikim je srcima mrtav, potkrepljuje izvješće o uskrsnuću.
Ako pogledamo u duhu kršćanske vjere, ako je Bog živ živ je i Nietzsche. Njegova duša ili njegova svijest i dalje plovi u nekom obliku i u nekom prostoru ovisno već koliko je bio podložan svojoj savjesti za života i što je svojim djelima pripravio sebi za vječnost.
Neka te ovaj Uskrs i dani priprave za Uskrs dovedu do toga da razmisliš bili bio bolji čovjek kad bi živio po načelima Isusa Krista. To ti neće donijeti novce, bolji posao, lakši posao, neki ugled ni poziciju u društvu, ali će ti donijeti istinski smisao u život. Danas ima tisuće puteva koji će te učiti kako živjeti ispunjeno ali, budeš li išao putem Isusa Krista, čvrsto ti obećavam život pun smisla i vječni život u svjetlu i radosti.
By Dominis
