Božić je pokazao svoju moć 1914. godine. U događaju zvanom „Božićno primirje.”
Dok su se na Zapadnoj bojišnici vodile teške borbe Engleza i Nijemaca u jednom trenutku na istoj bojišnici, a bilo je to na Badnju večer, vojnici su odlučili proslaviti Božić zajedno.
Prvo su Nijemci počeli pjevati božićne pjesme, a onda su Britanci uzvratili. U jednom trenutku svi su izašli iz rovova na ničiju zemlju i proslavili Božić u veselom razgovoru, izmjeni darova, a tvrde neki svjedoci da su čak odigrali i nogometnu utakmicu.
To dokazuje samo jedno.
Da oni koji poznaju istinsku bit Božića ne mogu biti zli. Zlo je oružje u rukama moćnika koji nečije sinove i kćeri šalju u nepravedne ratove.
Taj događaj ukazuje na besmislenost ratovanja. Toliki pate jer je jednom čovjeku palo na pamet da pošalje svoju vojsku na državu koja je tada prisiljena braniti se.
Toliki Božić provode u podrumima, u šatorima, u strahu pred ljudima koji im žele nauditi, ljudima koji ih nizbogčega mrze.
Drago mi je da je papa Lav XIV. spomenuo ljude koji pate u ratnim stradanjima. Nitko od velikih državnika Zapada to nije učinio.
Zato Božić ima snagu ukazati na istinske ljudske vrijednosti, a to je u prvom redu mir i humanost.
Prvi redovi u crkvama ispunjeni su gospodom ali pred tek rođenim Isusom u Betlehemu u prvom redu su pastiri, siromasi, a tek nakon njih stižu magi ili poeuropljeno – kraljevi.
Nije Crkva kriva za takav poredak nego gospoda koja ne poznaju Evanđelje niti što znači „sjedite na posljednja mjesta”.
Evanđelje Božića prodire duboko i razotkriva ljudsku oholost. Fulton J. Sheen će reći da su se svi morali prignuti ulazeći u betlehemsku štalicu.
I to je ta kontroverzna poruka Božića. Da Bog, moć sama, onaj koji izvede Izrael iz Egipta, Faraona – najmoćnijeg čovjeka tada poznatog svijeta – i konjanike u more baci Crveno. Onaj koji je vodio ruku Davida kada porazi moćnog Golaijata. On koji je od pradavnih vremena, sve poznaje, sve vidi, mudrosti i logici On je sam postavio zakone.
A sad... Konačno silazi na svijet u tijelu... Dolazi kao sitno, sasvim sasvim obično, istina slatko ali posve nemoćno djetešce. Dapače, dolazi na svijet kao kakvo prosjače, a ne moćni utjelovljeni Bog Starog zavjeta.
Gospoda iz prvih redova ne shvatiše bit Božića. Da se čovjek više neće dijeliti na velike i male, već će poniznost malene činiti to većima.
Crkva nije kriva, samo njenu poruku Evanđelja gospoda, možda i poradi trajnog oštećenja nekog „centra za poniznost”, ni ne može shvatiti.
By Dominis
