Od postanka svijeta do Betlehema: Tajna utjelovljenja i svjetla koje pobjeđuje tamu
„U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja bijaše pusta i prazna;
tama se prostirala nad bezdanom
i duh Božji lebdio je nad vodama.“ (Post 1, 1-2)
Isti Duh Sveti, čitavu je prapovijesti čekao ovaj trenutak, kad stiže u gradić Nazaret poniznoj Djevici Mariji da siđe na Nju, da je Sila Svevišnjega osjeni (Usp. Lk 1, 35).
U duhu Božjem bijaše Riječ (Usp. Iv 1, 2), no jedne bistre noći, u punini vremena, Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Usp. Iv 1, 14). To je bila jedna od onih noći koje mijenjaju povijest, ali ova je promijenila povijest ne samo zemlje već svih svjetova, vidljivog i nevidljivog.
A ti, Betleheme, zemljo Judina!
nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela! (Mt 1, 6)
Početak Kalvarije i Uskrsnuća
O, divne li dobrote Tvoje, kad se Najveći rodio tako malen, da bi branio Njih, Najmanje, bespomoćne, svoje Siromahe. Ova noć je početak i Kalvarije i Uskrsnuća. Bez svjetla ove noći ni spasenja ne bi bilo. Još bi lutali mračnim stranama, oblačnim svijetom što Svjetla ne poznaje.
Ali… ova noć, drugačija od drugih, promijenila je sve. Pod slabašnim svjetlom Josipovog lampiona, u nježnim rukama Majke zasjalo je Nebesko Djetešce. Još je samo jedno potrebno.., otvoriti svoja srca da to svjetlo Sina Božjega zasja i u nama, tako da „svijetlimo kao svjetlila u svijetu (Usp. Fil 1, 15)“.
Molitva Malenom Isusu
Ah, Maleni Isuse kad bi te bar mogli ljubiti poput Anđela i svih svetaca zajedno, nositi te u rukama poput Marije i Josipa, pokazati te svijetu poput svetog Ivana, kad bi nam srce izgaralo u ljubavi poput tvoga, ne bi više bilo tame na zemlji, mnoge patnje u radost bi se obratile, a mnoge borbe u mir i nitko više ne bi imao potrebu vladati nad drugima, služenje bi postalo moto, tvoja malenost primjer. O kolike bi nevolje izbjegli kad bi nam ti Maleni Isuse bio jedini uzor.
