Adam i Eva: Početak mudrosti, grijeha i ljudske slobode
Krenuvši u potragu za istinom i mudrosti mogli bi krenuti od miletskih i jonskih filozofa, ali nećemo, možda od Abrahama, ne još. Idemo još dublje u prošlost. Krenuti ćemo od stvaranja, od Adama i Eve.
Stvaranje čovjeka na Božju sliku
Sve počinje Božjom Riječju i činom stvaranja zabilježenim u Starom zavjetu:
„I reče Bog: ˝Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!˝ Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: ˝Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!˝ I doda Bog: ˝Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!˝ I bi tako. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro." (Post 1, 26-31)
Bog čovjeku daruje život, blagoslov, upravljanje zemljom te hranu u obilju bilja i plodonosnih stabala. Sve što je stvorio bijaše „veoma dobro“.
Pad čovjeka: Koketiranje sa zlom i zabranjeno voće
Nedugo zatim događa se kobna pogreška, čovjek se upušta u razgovor s zmijom, koketira sa zlom.
„Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: ˝Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?˝ Žena odgovori zmiji: ˝Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’˝ Nato će zmija ženi: ˝Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.˝ Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: ˝Gdje si?˝ – reče mu. On odgovori: ˝Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.˝ Nato mu reče: ˝Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?˝" (Post 3, 1-11)
U tom trenutku čovjek prvi put spoznaje osjećaj straha i skriva se pred Bogom. No, ono što je ključno u cijeloj priči jest stjecanje sposobnosti razlučivanja dobra i zla.
Što nam donosi spoznaja dobra i zla?
Da jeo je i sada može razlučivati dobro i zlo. Ako to prije pada nije mogao znači da je bio potpuno bezbrižan.
„Zatim reče Bog: ˝Evo, čovjek postade kao jedan od nas – znajući dobro i zlo!˝ (Post 3, 22)“
Neka vas ne zbuni da Bog govori u množini ta Trojstvo je od pradavnina, od vječnosti. A nadalje onaj tko ne razlučuje dobro od zla je nevin i nije odgovoran za svoje postupke ma kakvi oni bili. U tome je bilo blaženstvo prvih ljudi i sve prirode do danas, osim čovjeka.
Onaj tko ne razlučuje dobro od zla ne može zlo ni učiniti, jer zlo mora nositi u sebi svjesnu odluku, odgovornost. Tako gledajući čovjekova odgovornost bila je tek djelomična, jer nije znao razlučiti dobro od zla ali ipak je znao da ne smije jesti s tog stabla i to ga čini odgovornim. Od samog početka mudrost je bila izazov čovjeku, zato ovdje čitamo kako je to stablo bilo „za mudrost poželjno.“ Ja volim zamišljati kako je u tom trenutku prvog odgovornog čina, nažalost u lošem smjeru, ljudski razum počeo promišljati. U trenutku tog pada čovjek je dobio razum. Prije nije imao potrebe za promišljanjem i mudrošću jer je poznavao Istinu, tj. Boga, potpuno.
Ovim činom, kada je zagrizao u tu jabuku, počinje vrijeme njegove borbe, sumnje, neznanja, udaljavanja od Boga. Mudrost mu prije nije trebala jer je poznavao Istinu potpuno, no sada mora tražiti, razlučivati dobro i zlo. Sva zla koja se i danas događaju imaju svoj korijen u zabranjenoj jabuci. U koketiranju sa zlom i odbacivanju dobra, jer zlo i ne bi bilo drugo doli odbacivanje ili nedostatak dobra.
Adam i Eva danas: Nosimo li još uvijek njihove posljedice?
Mnoge su godine prošle, veli mudrac, zaboravismo Boga, a ono razlučivanje dobra od zla otupismo od silnih zlih navada.
Sada to zovemo savjest i ne brinemo se mnogo oko nje, što je više istisnemo iz svojih misli i iz javnog prostora lakše ćemo živjeti jedući svakoga dana nove jabuke, dobre za jelo, za oči zamamljive, a za mudrost poželjne.
I kako onda tako i danas snose odgovornost svi oni koji znaju što je zabranjeno, a ipak se tih zabrana ne drže.
Tehnološki napredak i duhovno nazadovanje
Daleko je otišao ljudski rod u tehnološkom razvoju, ali tako je postao nazadan u duhovnom.
Mnogi optužuju srednji vijek kao vrijeme mraka i tame ali toliko je bilo duhovnih velikana u njemu. Nostalgija me hvata za vremenom u kojem nisam mogao biti, a tako bih volio. U taj romantični dio srednjeg vijeka vuku me razmišljanja o vjeri malenih, o istini i mudrosti koja se nije toliko čula s uzvišenih katedri već od malenih redovnika.
Tako su i u starim biblijskim vremenima, oni odbačeni, maleni, izrugani bili veliki proroci i ostali zapisani kao svjedoci. Često proganjani, maltretirani i ubijani. No malo je riječi velikih svećenika ostalo zapisano, ali zato mudrost proroka i danas progovara. Jer njihove su usne istinu govorile. A istina je mudrost!
){kind=link}