Na festivalu čakavske riči Stjepan Pulišelić u Škripu, ove godine posvećenom obljetnici 150. godina od rođenja Vladimira Nazora imao sam čast interpretirati pjesmu JO SAN BROČANIN I VOLIN BROČ Stjepana Pulišelića te pročitati jednu svoju pjesmu koju zbog interesa prenosim ovdje.
U SPOMEN NA 150. OBLJETNICU ROĐENJA VLADIMIRA NAZORA (2026.)
Rodih se u gradiću
na žalu morskog kanala.
I tvoje su riječi zvonile
ko ditiramb podnevnih zvona,
na proplanku iznad uvale
pod zvonikom crkve tvoja prva sjećanja
i Anđeo
još tuče ura za urom,
a brodovi veliki
i dalje ne ulaze u našu luku
Tvoje gizdave riječi
uvukoše nam se pod kožu,
dok čitamo Priče s otoka
i sanjamo Velog Jožu.
Rekoše nam: "Vi ste uvijek bili roblje...
Uza sve su pute
Otaca vaših kosti razasute!"
A znao si kao što znamo i mi
jer to kažu,
A sve u nama na to kliče: Lažu!
Jer mi znamo što bje i kako bje.
A kad bi nam danas
bila lađa data
znaš, ona...,
sa krmom od zlata
kad bi za nas svanula još jedna od onih zora
pa da lađom zaplovimo preko sinjeg mora.
Vladimire, pjesniče...
Sav život si proživio u
Drevnom i lijepom jeziku Hrvata;
Rođen na morskom pragu njegovih vrata,
postao si glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće
Rojevi riječi u govoru tvome
tako zvuče, štoviše, još više zvone
otkada te nema riječi one.
Jer i danas...,
još uvijek cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...
Pokaži nam Vladimire vidike veće
I uvalu nade plavu –
More ljubavi i sreće.
Otiđi opet natrag
Gdje si kao dječak bio,
More nade svijet je cio.
Još se zelene lijepi vinogradi Brača,
Ovjenčani maslina vijencem, još pod njime sanjari dječak,
možda drugog imena ali s istom nadom.
Vlado, rođen si gdje je sunce mekše
gdje su obale razasute mnoštvom pitoresknih uvalica
nikad nisi zaboravio one „otočiće” obasjane suncem
najranija sjećanja.
I sada kad te više nema pamte te pokoljenja
jer još smo tu. - Na tvrdoj sȉki...
još se kockast barjak vije
još se lađa predala nije, pa veli
Dignite me: neka đipnem,
Nek zajedrim morem tijem!
I mi u srcu osjećamo buru,
Ovdje u srcu osjećamo jugo,
Ovdje u srcu nitko nas neće
Spriječit da volimo te dugo – još dugo.
Naš zemljače Vlado...
Rodih se u gradiću
na žalu morskog kanala.
Nikola Dominis
){kind=link}