Meritokracija: Vladavina zaslužnih i moralni kriteriji uspjeha
Proleksis enciklopedija ovako opisuje pojam meritokracije:
„Meritokracija (engl. iz lat.), vladavina zaslužnih, vladavina znanja. Širu uporabu termina m. potaknuo je engl. sociolog M. Young djelom Uspon meritokracije (1958) u kojem iznosi tezu da je stvorena vrijednost zbroj inteligencije i uloženog napora, te zagovara takvo školovanje, sustav upravljanja i kriterije javnih natječaja koji potiču da na najodgovornija upravljačka mjesta dolaze najsposobniji. Česta ideja mnogih u politici i javnom životu, razvio ju je i Platon u Državi, a on je najmeritornijima držao filozofe. (https://proleksis.lzmk.hr/4415/)”
U meritokraciji društveni bi se status postizao na temelju zasluga u društvu.
Više od puke sposobnosti: Etička dimenzija meritokracije
To ne znači da bi samo sposobni bili na najvažnijim položajima u društvu već bi se u obzir uzimale i njihove etičke i moralne vrijednosti. Čast biti na najvišim funkcijama pripala bi samo časnim ljudima.
U meritokraciji bi se na ljude za najviše položaje crpilo iz čitavog društva. Dosadašnja praksa (posebno u SAD-u) jest da se iz elite stvara elita i nemoguće je nekome tko je izvan tog crème-vrha uopće stupiti u nekakvu utrku za nekom od političkih pozicija.
Kritički osvrt: Zamke arogancije i važnost karaktera
Young pak zaključuje kako bi se moglo dogoditi da bi ti koji se izaberu kao superiorni mogli postati arogantni smatrajući sebe boljim i nadmoćnijim od drugih. Upravo tu se dovodi etičko pitanje i moral ili jednostavnije dobrota čovjeka.
Kako smo mogli pročitati Platon je u Državi najmeritornijima smatrao filozofe. Ljude koji poput Sokrata mudro shvaćaju da ne znaju ništa, a ne da misle kako su oni upravo najmudriji ljudi na svijetu i da im je na prvom mjestu rad na sebi, tražeći etički ispravne stavove, korigiranju svojih pogrešaka, emotivno zrelom i zdravom odnosu prema svima drugima neovisno o kome se radi.
Zaključak: Meritokracija kao ideal pravednijeg društva
Dakle u meritokraciji ne bi se trebao uzimati u obzir samo intelekt veći i univerzalne vrijednosti kao što su: suosjećanje, ljubaznost, poniznost, kreativnost, možda čak i maštovitost...
Sve u svemu meritokracija zvuči kao daleko bolji izbor od onog što imamo danas.
