Kapitalizam je u svojoj srži ateistički sustav.
Netko će reći – kakve veze ima gospodarsko uređenje s religijom.
A ima.
Kapitalizam kao takav već odavno je preuzeo primat pred demokracijom ali kako vidimo u Kini i pred drugim društvenim uređenjima (komunizmom).
Već odavno jedina religija koju poznaje dijete kapitalizma jest novac.
Sve drugo je sporedno.
Hoćeš li vjerovati u Krista, Budu, Alaha ili biti pobornik New Agea njima je sasvim svejedno sve dok daješ „desetinu” (porez). I dok kupuješ i trošiš.
Religija jest osobna stvar, ali u svijetu izvrnutih vrijednosti nije lako ostati religiozan.
Posebno kad je riječ o kršćanima. Krist je bio oštar prema bogatima. Uzdizao je siromahe.
Kako odgovoriti na sva ta kretanja koja marginaliziraju religiju?
Jer nije tu riječ o neprijateljima religije, njih se lako otkrije i s njima se da nositi. Nego riječ je o sustavu koji je neslužbeno sagradio svoju religiju bez Boga i gazi sve pred sobom.
Postaje sasvim svejedno ono osobno u kolektivnom rastapanju vrijednosti.
Kao da kapitalizam sam po sebi nagriza dušu. Krade srce.
Mnoge su me stvari uvjerile da Bog postoji. Kad bih ih samo mogao prenijeti.
Ali u sustavu kakav poznajemo sve to postaje svejedno. Težnja većine više nije humanost, ljubav, Bog. Nego samo jedno – novac. Ako treba pregaziti države pregazit ćemo ih. Ako ostane pokoji leš to će odvjetnici riješiti. Spremi su na sve za novac.
U drugu ruku, tući će se u prsa da su kršćani.
Bože koji jesi, veliki, dobri i svemoćni Bože oslobodi nas takvih kršćana.
Kapitalizam jest ateistički, ali daleko od toga da ne postoje iskreni kršćani. Možda mala grupa istinskih kršćana sve promjeni samo ako ostanu vjerni do kraja. Od njih to očekujem.
A ovi..., svi ćemo pred isti sud pa kud koji...
By Dominis
