Očuvanje života i ljudska jednakost

Čudno je to koliko je čovjek spreman zavaravati samog sebe i to ne bi bio veliki problem ukoliko to ne utječe na druge. Amerika, Kina i ostale velike ekonomije zagađuju zrak čitavog planeta. Čak se ne radi samo o nama nego o tisućama budućih naraštaja. Što je najgore, najviše pate oni koji u tom kolaču uopće nemaju udjela.

„Postoje načini da se spriječi ova mračna budućnost ili barem da se učini mnogo manje sumornom.
Ali kvaka je u tome što to također zahtijeva promjenu svega. Za nas, koji smo veliki potrošači, to znači promjenu načina na koji živimo, kako funkcioniraju naše ekonomije... (Klein, 2014)”

Ja bih dodao da smo zbilja ušli u dramatično vrijeme i da je pravi trenutak da se većina izbori za sebe, za svoj zdravi život i život svoje djece.

Nije riječ o tome da treba promijeniti političare, već od njih treba tražiti promjenu politika.

Jednakost koja se spominje u prvom članku Opće deklaracije o ljudskim pravima nikad nije postojala, izigrana je i neće je biti sve dokle se sve ljude ne izjednači i u financijskom smislu.

Imamo dva ekonomska sustava suvremenog vremena, socijalizam je propao jer nije bio održiv, a kapitalizam, ako se nešto ne učini, će propasti jer isto tako nije održiv. Teoretiziram, zašto ne bi uzeli najbolje iz oba sustava, pronašli nove principe, dogradili ih, unaprijedili i ostvarili svijet koji će opstati, svijet jednakih?

Sve je moguće, sve se može popraviti, političari upravljaju državama, svijetom i svi mi smo u njihovim rukama. Samo je pitanje koliko utjecaj na njih imaju moćnici? Mogu li stati uz mase, a osloboditi se okova krupnog kapitala i utjecajnih moćnika. Ako u ovom trenutku pokažu hrabrost vjerujem da se sve može promijeniti. Jesam li usamljen u tom razmišljanju?

Literatura:

Klein, N. (2014). This changes everything: capitalism vs. the climate, Penguin Random House, Alfred A. Knopf Canada