Sokrat: Mitska figura filozofije i njegova filozofska obrana
Sokrat, mitska figura filozofije, je živio u Ateni (Atena, 469. pr. Kr. – Atena, 399. pr. Kr.). Njegova filozofska strategija bila je majeutika što znači pitanjima dovesti čovjeka do toga da sam shvati što je istina. No ta metoda rađa ljude koji počinju misliti svojom glavom. A to nikad nije bilo dobro za vladare. Lakše je da oni stvaraju priče o kojima će masa govoriti nego kad pojedinci iz mase postavljaju pitanja njima. A on je mnoge naučio da počnu postavljati pitanja.
Sokrat protiv tužitelja: Istina iznad govorništva
Sokrat na početku svoje obrane u stilu svoga „chilli sarkazma“ govori kako je zadivljen njihovim izlaganjem samo nisu rekli ništa istinito. Pa nastavlja kako su ga proglasili vještim govornikom, a on se uopće ne smatra takvim osim ako govoriti istinu ne znači biti vješti govornik. Vrlina nije vješto govoriti već govoriti istinu.
Ovako su neki mnogo prije suđenja govorili o njemu: „Postoji tamo neki Sokrat, mudar čovjek, duboki mislilac ο nebeskim pojavama - jer je već sve pod zemljom istražio - i koji slabiji govor pretvara u jači.“ On te ljude smatra opakim tužiteljima, a ne Anita i družinu koja ga sada tuži. Ti ljudi koji su sadašnje tužioce od malena odgajali da mrze Sokrata su njegovi stvarni tužioci budući da ga u tim situacijama nitko nije mogao braniti.
Mudrost kao spoznaja vlastitog neznanja
Sokrat se podsmjehuje svojim tužiocima pa ih pita čime se bavio i sam odgovara u njihovo ime: „Ne bi do toga došlo da se ti ne baviš nekim drukčijim stvarima od ostalih. Reci nam sam, da ne bismo morali ishitreno nagađati, ο čemu se radi.“ A Sokrat opet ovako odgovara: „Ja sam pak svjestan da nisam niti jako niti malo mudar.“ Ali proročica u Delfima je izjavila da je Sokrat najmudriji i da nema mudrijeg od njega. Sokrat je ipak držao jednog čovjeka mudrijim pa ga je išao ispitati kako bi porekao to proroštvo. No došavši do čovjeka i pričajući s njim shvati da je zbilja sam mudriji od tog čovjeka. Kad ga je prokazao zamrzili su ga i on i svi koji su bili uz njega.
Sokrat tu situaciju objašnjava na njemu svojstven način i time prokazuje i svoje tužitelje, a ova rečenica ostaje i kao jedna od njegovih najvećih zapisanih mudrosti:
„Od ovog sam čovjeka mudriji - izgleda naime da niti jedan od nas dvojice ne zna ništa, niti što je dobro niti što je lijepo. Samo što ovaj misli da nešto zna, dok u stvari ne zna ništa, dok ja, budući da ništa ne znam, niti mislim da išta znam. Izgleda da sam doista samo u ovoj sitnici mudriji od njega: da ne mislim da znam ono što ne znam.“
Sukob s društvom i obrana pred sudom
Sokrat poradi svoje filozofije zapada u teško siromaštvo. A njegovi pratioci počinju poput njega propitkivati mudrost drugih, što se mnogima nije svidjelo. Tako su ti počeli širiti glasinu kako: „Ima nekakav pokvareni Sokrat koji kvari mladež.“ A kad upravo te upitaju što taj Sokrat uistinu radi ili što podučava ponestane im riječi jer ni sami ne znaju.
U svojoj obrani, Sokrat se suočava s Meletom, dokazujući apsurdnost optužbi o kvarenju mladeži i nevjerovanju u bogove. On ostaje dosljedan: „Bojati se smrti, ο ljudi, nije ništa drugo nego pričinjati se sebi mudrim iako [zapravo] nisi; to znači vjerovati da znaš ono što [zapravo] ne znaš.“
Život bez propitkivanja nije vrijedan življenja
Sokrat veli kako je on potreban Ateni kao konju obad da ga podbode. Oni bi rado Sokrata pogubili i nastavili spavati u svome miru. On smatra da bi život koji bi vodio u miru, bez svakodnevnih rasprava o vrlinama, bio neposlušnost prema bogu i da „život bez propitkivanja i istraživanja nije vrijedan življenja.“
Sokratovo nasljeđe: Pravednik pred sudom povijesti
Nedugo nakon ovih riječi Sokrat je ispio otrov te tako skončao. Ali do danas se njega smatra kršćaninom prije kršćana. Pravednikom koji je stajao uspravno pred svim lažnim optužbama i nije poklekao kada su ga, osramotivši zakon i pravdu, osudili na smrt. Tako je bilo s mnogim pravednicima u povijesti. Potrebno je maknuti takve jer remete snove masama, preispituju njihove lažne idale, postavljaju neugodna pitanja. Mase vole da im se laska, vole živjeti u neznanju i istina ih budi i trijezni, a oni opijeni američkim ili već nekim snom žele ostati u snu.
