Pred samostanskim vratima

Obrnuto je zbirka poezije u prozi. Od početka možemo pratiti pjesnika kako piše tek onda kada je osjetio bol. Uistinu „možda sam i velik, možda sam planina“ možda uistinu i je, to ćete vi morati odrediti. Ipak, „ja nisam čovjek mase, samoća, pero, to je moj svijet.“ Nemoj se previše truditi „ljudi jednostavno čuju što žele čuti i razumiju što mogu razumjeti ti tu ništa ne možeš i sve ostaje isto.“ A da sve ipak prolazi potvrdio je ovim riječima „moje oči su velike, gledam i slušam, to su ritmovi onih ljeta, cvrčaka i lastavica, radost, sve je prošlo, zbog moćnog zakona koji glasi: sve prolazi.“ Ako nastavimo u ideji da sve može biti bolje onda pogledajmo kako na to reagiraju dobri. Dobri „mačak bi uvijek kad se ona rastuži sjeo na njene noge i preo tako se on borio za bolji svijet za izdržljiv svijet.“ A nakon života „moje su oči bez novih dana moje riječi tek odzvanjaju u jeki vremena gdje me nema…“

Pred samostanskim vratima - poezija

Optimizam u misli Dietricha Bonhoeffera _ by Dominis

ISUS KAO POLITIČKA OSOBA _ By Dominis

O onom što netko jest _ by Dominis

UMJETNOST U TRZAJIMA NADAHNUĆA _ by Dominis

Ne propusti nove postove:

Pred samostanskim vratima - poezija

You might like